Prethodno su poljoprivrednici istakli da ne žele konflikte i blokade, ali da više nemaju prostora za čekanje. I najavili da će, ukoliko ne dođe do konkretnih rješenja i sistemske podrške, posegnuti za radikalnijim oblicima borbe, kako bi zaštitili ono što je od domaće proizvodnje ostalo.
Pritisak je urodio plodom. Nakon prošlosedmičnih protesta mljekara u osam opština i gradova Republike Srpske – Prnjavoru, Bijeljini, Pelagićevu, Derventi, Gradišci, Prijedoru, Kozarskoj Dubici i Novom Gradu – na kojim je ukazano na teško stanje u poljoprivredi, s akcentom na proizvodnju mlijeka, juče je došlo do sastanka predstavnika Udruženja mljekara Republike Srpske s predstavnicima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede ovog bh. entiteta, na kome su dogovorene neke stvari koje bi trebale popraviti trenutno izuzetno teško stanje.
Prethodno su poljoprivrednici istakli da ne žele konflikte i blokade, ali da više nemaju prostora za čekanje. I najavili da će, ukoliko ne dođe do konkretnih rješenja i sistemske podrške, posegnuti za radikalnijim oblicima borbe, kako bi zaštitili ono što je od domaće proizvodnje ostalo.
A ostalo je, kao i mnoge druge stvari u ovoj zemlji, ne zahvaljujući vlasti, nego uprkos njoj. A zahvaljujući isključivo snazi, otpornosti i upornosti ovdašnjih ljudi. Ali udarci su takoreći svakodnevni a podrška nedovoljna. Pad otkupne cijene mlijeka i otkupnih količina (za čak 10%), na samom početku nove godine bila je kulminacija niza problema koje su mljekari imali u 2025. Pa se došlo u situaciju da je, kako kažu proizvođači, stočna hrana postala skuplja od mlijeka. I da mnogi mali proizvođači razmišljaju o gašenju farmi.
“Ovo je sramota šta se radi, neko sistemski želi da uništi ovu proizvodnju i još više otvori vrata uvozu”, navode.
No, konačno su iz nadležnog ministarstva Vlade RS reagovali i sastali se i razgovarali sa poljoprivrednicima. Na žalost, ne nakon nekog od brojnih prethodnih obraćanja – a u zadnjih pet mjeseci poljoprivrednici su se Ministarstvu obratili, kažu, sa tri ozbiljna dopisa sa setom mjera za unapređenje stanja u poljoprivredi i mljekarstvu, no bez ikakve reakcije – nego nakon protestne vožnje traktorima i upozorenja da je to samo opomena.
Ali, što kaže narodna mudrost: “Bolje ikad neko nikad”. Pod uslovom da rezultat sastanka bude poboljšanje uslova za poljoprivredne proizvođače. Jer poljoprivrednici jesu djelimično zadovoljni sastankom, ali su stvari, u ovom trenutku, još uvijek uglavnom u nivou obećanja. A neka od tih obećanja su zapravo prebacivanje odgovornosti Ministarstva na druge, od čijeg će stava zavisiti njihovo provođenje. A druga su obećanja da će “raditi na nalaženju rješenja”.
Iz Ministarstva je, tako, najavljeno da će u narednim danima biti organizovan sastanak sa otkupljivačima mlijeka, uz učešće predstavnika mljekara, s ciljem raspoređivanja viškova mlijeka između otkupljivača u RS. A u vezi sa obaveznim veterinarskim mjerama istaknuta je mogućnost djelimične refundacije troškova i predloženo i uključivanje lokalnih zajednica u finansiranje ovih mjera, po uzoru na opštine i gradove koji već u potpunosti pokrivaju te troškove za svoje mljekare.
Ministarstvo je obećalo da će “tražiti rješenje” za povećanje podsticaja na 0,33 KM po litru – što je bio jedan od zahtjeva proizvođača – kroz preraspodjelu postojećih budžetskih sredstava, uključujući smanjenje pojedinih izdvajanja i ukidanje podrške za uvoz junica.
Na sastanku je razgovarano i o podršci po muznom grlu. I obećano da će dio osnovanih žalbi za 2025. godinu biće uvažen, tako da isplate po ovom osnovu neće biti umanjene.
Iz Ministarstva je najavljeno i da će Inspektoratu RS biti upućen hitan dopis u vezi s deklarisanjem proizvoda, s posebnim fokusom na proizvode koji se deklarišu kao mliječni, a sadrže biljna ulja. Tokom sastanka razgovarano je i o mogućnosti sušenja mlijeka.
U Udruženju mljekara RS navode i da su prihvaćeni zahtjevi koji se odnose na hitno pokretanje procedure za usvajanje propisa, po uzoru na Srbiju, kojima bi se jasno označavali proizvodi koji se “lažno predstavljaju kao mliječni”.
Dogovoreno je da novi sastanak bude održan početkom februara.
Ono što na kraju ostaje kao pitanje je: Da li naša vlast išta može uraditi a da to ne bude pod pritiskom? Odnosno mora li se protestima iznuđivati da oni koji rade u institucijama rade svoj posao, za koji su plaćeni?
(N.N., Odgovorno)
