Najhladnija noć je pred žrtvom porodičnog i institucionalnog nasilja, koja štrajkuje glađu i spava na gradskom trgu u Bihaću.
Dok Amela završava 23. dan štrajka glađu i ulazi u još jednu noć koju će prespavati na gradskom trgu – noć u kojoj će se po prognozama temperatura spustiti nekoliko stepeni ispod nule – a zaposlenici i funkcioneri institucija koji su umjesto da žrtvi nasilja pruže pomoć, odlučili biti saučesnici u zločinu, ne preduzimajući ništa da prekinu njenu tragediju i omoguće funkcionisnje pravne države, mirno odmaraju i siti spavaju, spremajući se za uživanje u vikendu, ne osjećajući nikakvu odgovornost niti grižnju savjesti (jer da bi vas savjest grizla morate je imati), podsjetimo se „obrazovnog upozorenja“ koje je „Glas žene“, organizacija koja Ameli pruža pomoć od početka njenih problema, uputila građanima, na svojoj Facebook stranici:
Psihološki profil nasilnika – naučimo prepoznati nasilje
Nasilje nije uvijek fizičko. Vrlo često ono počinje ili se nastavlja kroz psihološke, socijalne i manipulativne oblike, koji ostavljaju jednako duboke rane kao i udarci.
Kako nasilnik djeluje?
- Diskreditacija i klevete – nasilnik širi laži, koristi lažni profil na društvenim mrežama, vrijeđa i ponižava kako bi uništio ugled žrtve.
- Zloupotreba djece – prisiljava djecu da daju izjave protiv roditelja, vodi ih u policiju ili tužilaštvo, čime stvara pritisak i na dijete i na majku.
- Zloupotreba institucija – podnosi lažne prijave, pokušava dokazati da je žrtva „mentalno nestabilna“ ili nesposobna za život.
- Napad na podršku – targetira organizacije i pojedince koji stoje uz žrtvu, da bi je izolovao i ostavio bez pomoći.
- Stvaranje javnih slika – pred zajednicom se predstavlja kao „ugledan“ ili „normalan“, dok u privatnom okruženju sistematski uništava život žrtve.
Psihološki profil nasilnika:
- Potreba za kontrolu i dominaciju – nasilniku je najvažnije da zadrži moć nad žrtvom.
- Nesigurnost i strah od gubitka – nasilje koristi kao oružje da prikrije vlastite slabosti.
- Manipulativnost – sposoban je da pred drugim glumi brižnog i odgovornog, dok u pozadini uništava žrtvu.
- Nedostatak empatije – ne osjeća patnju drugih ili je koristi kao način da potvrdi svoju „nadmoć“.
- Niska tolerancija na frustraciju – brzo planu, ne znaju zdravo rješavati konflikte.
Nasilnik često pokazuje obrasce ponašanja koji se povezuju sa psihopatijom ili sociopatijom.
To znači da:
- nema empatiju prema drugima,
- koristi manipulaciju i laži da bi ostvario kontrolu,
- spreman je na zloupotrebu djece i institucija da bi ostvario cilj,
- hladno i proračunato stvara lažnu sliku o sebi u javnosti, dok privatno nanosi bol i patnju.
Takvi obrasci jasno ukazuju da se ne radi o „slučajnim greškama“ ili „izljevim bijesa“, već o svjesnoj i namjernoj strategiji kontrole i ponižavanja žrtve.
Zašto je ovo važno?
Zato što nasilje ne prestaje samo od sebe. Ono prestaje onda kada ga društvo prepozna i odbije da učestvuje u manipulacijama.
Nasilnik opstaje na ćutanju, na našoj ravnodušnosti i na vjerovanju u njegove laži.
Žrtva nikada nije kriva.
Nasilnik bira nasilje, jer mu ono daje moć.
Naša podrška žrtvi znači prekid začaranog kruga.
Građani, prepoznajmo obrasce nasilja.
Samo zajedno možemo zaustaviti nasilnike i zaštititi žrtve.”
Na ovo upozorenje “Glasa žene” podsjetili bi još samo, da je slučaj Amele Bećirspahić jasno pokazao da su nasilnici, zapravo, svuda oko nas, uključujući i institucije koje bi od nasilja trebalo da nas štite. I da su ponekad takvi gori, i posljedice njihovog nasilja teže, i od onih porodičnih.
(Odgovorno)
